Heidelberski katekizam

by | Mar 28, 2024 | Blog, Početna

Heidelberski katekizam

  1. Koja ti je jedina uteha u životu i smrti?

Da ne pripadam sebi, već telom i dušom, u životu i smrti, svom vernom spasitelju Isusu Hristu koji je krvlju u celosti platio za sve moje grijehe i oslobodio me od vlasti zla. On me čuva tako da ni vlas sa moje glave ne može pasti bez volje moga Oca nebeskoga; naprotiv, sve se mora uklopiti u njegov cilj koji vodi mome spasenju. S obzirom da pripadam njemu, Hristu, svojim Svetim Duhom on mi daje sigurnost života večnog, te me čini celim srcem voljnim i spremnim da od sada i nadalje za Njega živim.

  1. Što trebaš znati kako bi živeo i umro u blaženstvu ove utjehe?

Tri stvari:

Kako su veliki moji gresi i beda.

Kako sam oslobođen od svih grehova i bede.

Kakvu zahvalnost dugujem Bogu za ovo oslobođenje.

  1. Kako spoznaješ svoju bedu?

Iz Zakona Božjeg.

  1. Šta Božji Zakon zahteva od nas?

Hrist nas u Mateju 22,37-40 sažeto uči: «Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapoved. Druga je ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvema zapovedima zavisi sav Zakon i Proroci.»

  1. Možeš li sve to savršeno održavati?

Ne. Jer sam po naravi sklon mrzeti Boga i bližnjega svoga.

  1. Zar je Bog stvorio ljude tako slabe i izopačene?

Ne. Bog ih je stvorio kao dobre, i po svojoj slici, u istinskoj pravednosti i svetosti, kako bi mogli istinski poznavati Boga svoga stvoritelja, voljeti ga svim srcem i živjeti s njime u večnom blaženstvu hvaleći i slaveći ga.

  1. Otkuda onda dolazi grješna ljudska priroda?

Od pada i neposlušnosti praroditelja, Adama i Eve, u Vrtu edenskom; čime je naš ljudski život tako zatrovan da smo svi začeti i rođeni kao grešnici.

  1. Zar smo toliko iskvareni da uopšte ne možemo činiti dobro i skloni smo svakom zlu?

Da, osim ako se ponovo ne rodimo od Duha Božjeg.

  1. Zar Bog nije nepravedan prema nama zahtevajući u svom Zakonu ono što ne možemo održati?

Ne, jer Bog je stvorio ljude takvim da ga mogu održati. Oni, međutim, iskušani od đavola, u nepromišljenoj neposlušnosti, su lišili sebe i svoje potomke tih darova.

  1. Hoće li Bog ostaviti takvu neposlušnost i otpad nekažnjeno?

Sigurno ne. Jer se gnev Božji otkriva s neba protiv naše uređene grešnosti i počinjenih greha. Kazniti će ih prema svom pravednom sudu u vremenu i večnosti, kao što je objavio: «Proklet bio koji ne bude držao reči ovoga Zakona i vršio ih!»

  1. Ali nije li Bog milostiv?

Bog je milostiv i milosrdan, ali i pravedan. Njegova pravda zahteva da grijeh, počinjen protiv vrhovnog veličanstva Boga, bude kažnjen najvećom, vječnom kaznom tela i duše.

  1. Buduci da prema božjem pravednom sudu zaslužujemo ovovremensku i vječnu kaznu, kako onda možemo izbeći ovoj kazni i biti izmireni s bogom?

Božja pravda zahteva zadovoljenje, zato ili mi, ili neko drugi za nas mora dati potpuno zadovoljenje. Stoga zahtevi njegove pravde moraju u celosti biti plaćeni, ili s nama ili s nekim drugim.

  1. Možemo li mi platiti taj dug? Možemo li mi dati tu zadovoljštinu?

Sigurno ne. Zapravo, mi dnevno umnožavamo naš greh.

  1. Može li neko drugo stvorenje dati zadovoljenje za nas?

Ne. Pre svega, Bog neće kazniti neko drugo stvorenje za ljudsku krivicu. Šta više, ni jedno stvorenje ne može nositi težinu večne Božje srdžbe protiv greha, niti osloboditi druge od toga.

  1. Onda kakvog posrednika i otkupitelja trebamo?

Takvoga koji je pravi i pravedan čovek, ali ipak moćniji od svih stvorenja, to jest, koji je ujedno istinski Bog.

  1. Zašto mora biti istinski i pravedan čovek?

Božja pravda zahteva da ljudska priroda, koja je sagrešila, plati za svoj greh. Ali ko je i sam grešnik ne može platiti za druge.

  1. Zašto mora ujedno biti i pravi Bog?

Zato da bi s božanskom moći u svojoj ljudskosti mogao nositi težinu Božje srdžbe te steći i vratiti nam pravednost i život.

  1. Ko je taj posrednik koji je u isto vrijeme pravi Bog i pravi i savršeno pravedan čovjek?

Naš Gospod Isus Hrist, koji nam je bio dan da nas u potpunosti oslobodi i učini pravednima pred Bogom.

  1. Odakle to spoznaješ?

Iz evanđelja koga je sam Bog u početku objavio već u Vrtu edenskom, a kasnije, je navestio po svetim patrijarsima i prorocima, te je oslikao u žrtvama i ostalim obredima Zakona da bi konačno ispunio kroz svoega vlastitog, ljubljenog Sina.

  1. Jesu li svi spašeni kroz Hrista kao što su svi bili izgubljeni kroz Adama?

Ne. Samo oni koji su pravom verom u Hristu i prihvataju sva njegova dobročinstva.

  1. Što je prava vera?

Prava vera nije samo određeno znanje kojim prihvatamo istinom sve što Bog objavljuje u svojoj Reči, već, takođe, duboko srčano pouzdanje što u meni stvara Duh Sveti, kroz evanđelje, da ne samo drugima nego i meni, Bog daje oproštenje greha, vječnu pravednost i spasenje iz same milosti jedino radi Hristovog spasonosnog dela.

  1. Što treba hršćanin verovati?

Sve što nam Bog obećava u evanđelju i što je sažeto za nas u člancima Apostolskog verovanja – koje je naše opšte prihvaćeno ispovijedanje vere.

  1. Koji su ti članci?

Verujem u jednoga Boga Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog. I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, jedinorodnog, od Oca rođenog prije svih vekova; Svjetlost od Svjetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog – rođenog, a ne stvorenog, jednosuštnog Ocu, kroz koga je sve postalo. Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s neba, i otelotvorio se od Duha Svetog i Marije Djeve, i postao čovek. I koji je raspet za nas u vrijeme Pontija Pilata, i stradao i bio pogreben. I koji je vaskrsao u treći dan, po Pismu. I koji se uzneo na nebo i sedi sa desne strane Oca. I koji će opet doći sa slavom, da sudi živim i mrtvim; Njegovom carstvu neće biti kraja. Verujem i u Duha Svetoga, Gospoda Životvornog, koji od Oca ishodi, koji se sa Ocem i Sinom zajedno poštuje i zajedno slavi; koji je govorio kroz proroke. Verujem u jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijehova. Čekam vaskrsenje mrtvih. I život budućega vijeka.     A m i n!

 

  1. Kako su ovi članci podijeljeni?

Na tri dijela:

O Bogu Ocu i našem stvaranju

O Bogu Sinu i našem izbavljenju

O Bogu Duhu Svetom i našem posvećenju.

  1. S obzirom da postoji samo jedan Bog, zašto govorimo o tri osobe: Ocu, Sinu i Duhu Svetom?

Zato što se tako Bog objavio u svojoj Reči – ove tri različite osobe su jedan, istinski, večni Bog.

  1. Što veruješ kad kažeš: verujem u Boga, Oca svemogućeg, stvoritelja neba i zemlje?

Da večni Otac našega Gospoda Isusa Hrista, koji je iz ničega stvorio nebo i zemlju i sve na njima, koji ih još podržava i upravlja njima sa svojim večnim savetom i providnošću, radi Hrista Sina Njegovog, je moj Bog i Otac. Pouzdam se u potpunosti i nemam nikakve sumnje da će mi dati sve što mi je potrebno; telu i duši. Šta više, da će okrenuti na moje dobro štogod loše pošalje u ovoj suznoj dolini (uzburkanom životu), On će okrenuti na moje dobro, On to može učiniti jer je svemogući Bog, On to hoće i učiniti jer je veran Otac.

  1. Što je Božja providnost?

Svemoguća i uvijek prisutna Božja moć, kojom On održava, kao svojom rukom, nebo i zemlju i sva stvorenja, i tako upravlja njima da bilje i trava, kiša i suša, plodne i neplodne godine, hrana i piće, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo i sve drugo, ne dolaze slučajno, već iz Njegove očinske ruke.

  1. Kako pomaže spoznaja da je Bog sve stvorio i obdržava?

Da možemo biti strpljivi u nevoljama, zahvalni u blagodatima, i za budućnost možemo biti sigurni u našeg vjernog Boga Oca da nas ništa ne može odvojiti od njegove ljubavi. Budući da je celo stvorenje u Njegovoj ruci i da se bez njegove volje ne mogu ni pokrenuti.

  1. Zašto se Božji Sin zove «Isus», što znači «spasitelj»?

Jer nas on spašava od naših grehova. Spasenje ne može biti pronađeno u nikom drugom, a beskorisno je tražiti spasenje drugde.

  1. Veruju li istinski u jedinog spasitelja Isusa oni koji traže spasenje i sigurnost u «svecima», u sebi ili drugde?

Ne, iako se hvale time što pripadaju njemu, sa svojim djelima odbacuju jedinog Spasitelja i Otkupitelja, Isusa. Jer ili Isus nije savršeni Spasitelj, ili oni koji u istinskoj veri prihvaćaju ovoga Spasitelja u njemu moraju naći sve što je nužno za njihovo spasenje.

  1. Zašto Ga zovemo «Hrist», što znači «pomazanik»?

Jer je određen od Boga Oca i pomazan Svetim Duhom da bude naš glavni prorok i učitelj koji nam savršeno objavljuje tajni savet i volju Božju za naše izbavljenje; naš jedini visoki sveštenik koji nas je oslobodio jednom žrtvom svojega tela, i koji nas bez prestanka opravdava pred Ocem; i naš večni kralj koji vlada nama svojom Riječju i Duhom, i koji nas brani i čuva [jača] u slobodi koju je stekao za nas.

  1. Zašto te nazivaju hršćanom?

Jer verom pripadam Hristu i tako sam sadeo njegovog pomazanja, ispovijedam njegovo ime, predajem mu se kao živa žrtva zahvalnica, u ovom životu borim s dobrom savešću protiv greha i zla, i da na kraju za uvijek s Hristom vladam nad svim stvorenjima.

  1. Zašto nazivamo Hrista «jedinorodnim Sinom» Božjim kada smo i mi Božja deca?

Jer je sam Hrist večni i istinski Božji Sin, dok nas je zbog Njega iz milosti Bog primio kao svoju decu.

  1. Zašto ga zoveš «naš Gospod»?

Jer nas je tijelom-dušom otkupio od greha i vlasti zla, ne zlatom ili srebrom, nego svojom dragocenom krvlju, i nas je učinio svojom svojinom.

  1. Što to znači da je on «otelotvorio se od Duha Svetog i Marije Djeve»?

Da je večni Božji Sin, koji je i ostaje istinski i večni Bog, uzeo na sebe, kroz delovanje Svetog Duha, i od tela i krvi device Marije, istinsku ljudsku prirodu kako bi postao istinsko seme Davidovo, braći svojoj u svemu sličan, osim u grehu.

  1. Kako ti koristi sveto začeče i rođenje Hrista?

On je naš posrednik, i svojom nevinošću i savršenom svetošću pred Bogom pokriva moj greh u kojem sam začet.

  1. Šta podrazumevamo pod «mučen»?

Da je Hrist tokom celog svog života na zemlji, pogotovo na kraju, trpeo u telu i duši Božju srdžbu protiv greha cele ljudske rase kako bi, trpljenjem kao jedinom žrtvom pomirnicom, oslobodio naše telo i dušu od vječnog prokletstva te pribavio za nas Božju milost, pravednost i večni život.

  1. Zašto je bio mučen «pod Pontijem Pilatom» kao sudijom?

Da bi On, iako nevin, bio osuđen od građanskog sudije, i kako bi nas na ovaj način oslobodio od strogoga Božjeg suda koji je trebao pasti na nas.

  1. Zar je važno što je bio «razapet», umjesto smrti na neki drugi način?

Da, jer me to uverava da je On preuzeo na sebe prokletstvo koje je ležalo na meni, jer je Bog prokleo smrt na krstu.

  1. Zašto je Krist morao trpjeti do smrti?

Jer se Božjoj pravdi i istini ni na koji drugi način nije mogla dati zadovoljština za naše grehe osim smrću Božjeg Sina.

  1. Zašto je bio sahranjen?

Njegova sahrana svjedoči da je stvarno umro.

  1. S obzirom da je Hrist umro za nas, zašto mi moramo umreti?

Naša smrt ne plaća dug naših grehova, već je umiranje grehu i prijelaz u vječni život.

  1. Koju još korist imamo od Hristove žrtve i smrti na krstu?

Njegovom silom naš stari čovjek je s Njim raspet, pogubljen i pokopan, kako zle strasti našeg tela ne bi više gospodarile nama, već bismo predali sebe kao žrtvu zahvalnicu Njemu.

  1. Zašto dodaješ i to: «sišao u pakao»?

Da bih i usred najtežih iskušenja bio siguran da je Hrist moj Gospod, trpeći neizrecivu teškoću, bol i strepnju duše podneo na krstu, a i ranije, da bi me izbavio iz patnje i muke pakla.

  1. Kako nam koristi Hristovo vaskrsnuće?

Prvo, svojim vaskrsnućem je pobedio smrt, kako bi nas učinio činiteljima pravednosti koju je pribavio svojom smrću. Drugo, njegovom moći smo već sada vaskrsli u novi život. Treće, Hristovo vaskrsnuće je sigurna garancija našeg slavnog vaskrsnuća.

  1. Šta razumiješ pod: «uzneo se na nebo»?

Da je Hrist, dok su njegovi učenici gledali, bio podignut sa zemlje na nebo i  biće tamo za naše dobro, dok opet dođe suditi živima i mrtvima.

  1. Ali zar nije Hrist s nama do kraja sveta, kao što nam je obećao?

Hrist je istinski čovjek i istinski Bog. U ljudskoj prirodi Hrist sada nije na zemlji, ali u božanstvu, veličanstvu, milosti i Duhu nikada nije odsutan od nas.

  1. Ako njegova ljudskost nije prisutna gdje god je njegovo božanstvo, nisu li onda Hristove dve prirode odvojene jedna od druge?

Ne, nikako, budući da je božanstvo neshvatljivo i sveprisutno, iz toga jasno sledi da božanstvo sigurno prelazi granice ljudskosti koju je uzeo na sebe, ali u isto vreme njegovo božanstvo ostaje jedinstveno ujedinjeno i u njegovoj ljudskosti.

  1. Kako nam koristi Hristovo uznesenje na nebo?

On je naš zastupnik (zagovornik) pred Ocem na nebesima. Naše vlastito telo u nebu svedoči da će nas Hrist, naša Glava, kao svoje udove uzeti k sebi u nebo. On nam šalje svog Duha kao proto-garanciju, čijom silom tražimo ono što je gore, gdje je Hrist sa desne strane Bogu, a ne ono što je na zemlji.

  1. Zašto kažeš slijedece riječi: «sedi s desne strane Boga»?

Hrist se uzneo na nebo kako bi tamo pokazao da je on Glava svoje Crkve i onaj po kome Otac upravlja svim stvarima.

  1. Kako nam koristi ova slava Hrista, naše glave?

Kroz svog Svetog Duha On izliva nebeske darove na nas kao svoje udove. Svojom moći nas brani i održava od svih neprijatelja.

  1. Kakvu utjehu ti daje Hristov povratak «da sudi živima i mrtvima»?

U svim nevoljama i progonima uzdignute glave čekam s neba onoga Sudiju, koji je bio suđen pred Bogom umjesto mene i uklonio s mene svako prokletstvo, da baci sve svoje i moje neprijatelje u večnu osudu, a mene zajedno sa svim svojim izabranima uzme sa sobom u nebesku radost i slavu.

  1. Šta vjeruješ o «Duhu Svetom»?

On je jednako s Ocem i Sinom večni Bog. On je i meni darovan, kako bi nas s istinskom verom učinio naslednicima Krista i svih njegovih blagoslova, tješio nas i ostao vječno s nama.

  1. Šta vjeruješ o «svetoj sabornoj apostolskoj crkvi»?

Vjerujem da Božji Sin, od početka do kraja svijeta, iz čitavoga ljudskog roda, svojim Duhom Svetim i Rečju u zajedništvu prave vjere skuplja Sebi zajednicu izabranih za večni život, te ih štiti i čuva te verujem da sam živi član iste, i uvijek ću to i ostati.

  1. Šta podrazumijevaš pod «zajednicom svetih»?

Da su vjernici, pojedinačno i zajedno, kao članovi ove zajednice, naslednici u Hristu i njegovim blagoslovima i darovima. Nadalje, svaki član treba smatrati svojom dužnošću koristi ove darove spremno i radosno na korist i dobrobit ostalih članova.

  1. U šta vjeruješ kod «oproštenja greha»?

Verujem da Bog, zbog Hristovog dela pomirenja, neće pamtiti moje grijehe niti moju grešnu narav, protiv koje se moram boriti cijelog svog života, već će mi u svojoj milosti udijeliti Hristovu pravednost da me zauvijek oslobodi od suda.

  1. Kakvu ti utehu daje «vaskrsnuće tela»?

Ne samo da će moja duša biti uzeta odmah nakon ovog života Hristu mojemu poglavaru, nego će čak i moje tijelo, podignuto Hristovom moći, ponovo biti ujedinjeno s mojom dušom i učinjeno kao Hristovo slavno telo.

  1. Kakvu utijehu imaš u članu o «večnom životu»?

Budući da već sada osećam u srcu početak večne radosti, nakon ovoga života imaću savršeno blaženstvo, što oko ne vide, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, te ću slaviti Boga večno.

  1. Kako ti pomaže verovanje u sve to?

Tako da sam u Hristu opravdan pred Bogom i baštinik života večnog.

  1. Kako si opravdan pred Bogom?

Isključivo istinskom verom u Isusa Hrista. Iako me savest optužuje da sam ozbiljno sagrešio protiv svih Božjih zapovesti, a ni jednu nisam održao, i iako sam još uvijek sklon svakom zlu, ipak, bez ikakvih mojih zasluga za sve to, iz čiste milosti, Bog mi daje savršeno zadovoljelje Hristovo, pripisujući mi pravednost i svetost kao da nisam nikada zgrešio ni bio grešnik i kao da sam savršeno bio poslušan, kako je Hrist izvršio zbog mene, samo ako vernim srcem prihvatim ovu blagonaklonost.

  1. Zašto tvrdiš da si jedino vjerom opravdan?

To nije zasluga zbog vrednosti moje vjere, kao da bih njome mogao Bogu ugoditi, već je samo Hristova zadovoljenje, pravednost i svetost moja pravednost pred Bogom, a nju ne mogu primiti ni na koji način i učiniti je svojom, osim po veri.

  1. Zašto nas naša dobra dela ne mogu učiniti pravednima pred Bogom ili barem delom doprinijeti pravednosti?

Pravednost koja može opstati pred Božjim sudom mora biti potpuno savršena i potpuno u skladu s Božjim Zakonom. Ali i najbolja naša dela u ovom životu su nesavršena i okaljana grehom.

  1. Zar naša dobra dela nemaju nikakve zasluge kada Bog obećava da će ih nagraditi u ovom životu i u budućem?

Ova nagrada nije zbog zasluga, već je iz milosti.

  1. Zar ne čini ovo učenje ljude lakoumnima i bezbožnima?

Ne, jer nemoguće je onima da koji su istinskom verom u Hristu da ne donose plodove zahvalnosti.

  1. Budući da smo jedino po veri naslednici u Hristu i svim njegovim dobročinstvima, odakle dolazi vera?

Sveti Duh je budi u našim srcima po propovijedanju Svetog evanđelja i potvrđuje to kroz primanje svetih tajni.

  1. Šta su svete tajne?

Svete tajne su vidljivi sveti znaci i pečati koje je ustanovio Bog kako bi nam kroz upotrebu istih jasnije otkrio i zapečatio obećanje evanđelja. te da radi jedinsvene žrtve Hristove prinesene na krstu milostivo daje opraštanje greha i dar večnog života.

  1. Jesu li oboje, i reč i svete tajne namenjeni jačanju naše vere u Hristovu žrtvu na krstu kao jedinoj osnovi našeg spasenja?

Da, zaista, jer nas u evanđelju Sveti Duh uči, a kroz svete tajne uverava, da se celo naše spasenje nalazi u jedinstvenoj Hristovoj žrtvi na krstu za nas.

  1. Koliko je svetih tajni Hrist ustanovio u Novom Zavetu?

Dva, sveto Krštenje i Večeru Gospodnju ili svetu Večeru.

  1. Kako te sveto Krštenje podseća i uverava da je Hristova žrtva na krstu za tebe delotvorna?

Na ovaj način: Hrist je ustanovio ovo vanjsko polivanje vodom i time obećao da kao što voda spere nečistoću s moga tela, tako sigurno njegova krv i njegov Duh speru moju duševnu nečistoću, drugim rečima, sve moje grehove.

  1. Što to znači biti opran Hristovom krvlju i Duhom?

Biti opran Hristovom krvlju znači da je Bog po milosti oprostio moje grehove zbog Hristove krvi, prolivene za nas kroz njegovu žrtvu na krstu. Nadalje, biti opran Hristovim Duhom znači da nas je Sveti Duh obnovio i izabrao da budemo Hristovi pripadnici, kako bismo umirali grehu, a živjeli svetim i neokaljanim životom.

  1. Gde Hrist obećava da smo oprani njegovom krvlju i Duhom tako sigurno kao što smo oprani vodom Krštenja?

U ustanovljenju Krštenja gdje je rekao: «Idite, zato, i načinite učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina Svetoga Duha». «Koji poveruje i krsti se, biće spasen, a koji ne bude poverovao, biće osuđen». Ovo obećanje je ponovljeno kada Pismo naziva Krštenje kupovinom novog rođenja i pranjem grijeha.

  1. Spere li spoljno pranje vodom po sebi grijehe?

Ne, jer jedino nas krv Isusa Hrista i Duh Sveti čiste od svih grehova.

  1. Zašto onda Sveti Duh naziva Krštenje kupovinom novoga rođenja i pranjem grehova?

Bog ne govori bez dobrog razloga ove riječi. Naime, On nas želi naučiti da Hristova krv i Duh operu naše grehove kao što voda spere nečistoću s naših tijela. Ali što je još važnije, on nas svojim božanskim pečatom i znakom želi uveriti da je duhovno pranje naših grehova jednako stvarno kao fizičko pranje vodom.

  1. Trebaju li i deca biti krštena?

Da, jer deca, kao i odrasli, pripadaju Božjem Savezu i Crkvi, kao i stariji, i njima je, ne manje nego odraslima, obećano oproštenje grehova kroz Hristovu krv i Svetog Duha koji budi veru. Dakle, djeca bi se Krštenjem, kao znakom saveza, trebala primati u hršćansku Crkvu, i trebaju se razlikovati od djece nevernika. U Starom Zavetu to je činjeno obrezanjem, Umjesto toga je u Novom Zavjetu Hrist ustanovio krštenje.

  1. Kako te Gospodnja Večera podseća i uverava da saučestvuješ u Hristovoj žrtvi na krstu i svim njegovim dobrima?

Na ovaj način: Hrist je meni i svim vernima zapovedio da jedemo razlomljenog hleba i pijemo iz čaše. Njemu na spomen. Ovom zapovedi je dao obećanje, da je njegovo telo žrtvovano i slomljeno na krstu zbog mene, i njegova krv prolivena za mene, tako sigurno kao što očima vidim da mi se lomi hleb Gospodnji i da mi se daje pehar. Takođe je obećao da on sam tako sigurno hrani i jača moju dušu za život večni svojim slomljenim telom i izlivenom krvlju, kao što sigurno primam od sveštenika, i jedem hleb i pehar Gospodnji koji mi se daju kao sigurni znaci Tela i Krvi Hristove.

  1. Što to znači jesti razapeto Hristovo telo i piti njegovu prolivenu krv?

To ne znači samo prihvatiti vernim srcem celu Hristovu muku i smrt i primiti oprost grehova i večni život, već to znači i više: da smo po Svetom Duhu, koji živi u Hristu i u nama, ujedinjeni sve više i više s Hristovim blagoslovljenim tijelom. Premda je On na nebu, a mi na zemlji, ipak smo telo od njegova tela i kost od njegove kosti, uvek živeći, i vođeni jednim Duhom kao što udove našega tela vodi jedna duša.

  1. Gde Hrist obećava da će hraniti i osvježiti vernike svojim tijelom i krvlju, jednako sigurno kao što jedu izlomljeni hleb i piju iz pehara?

U ustanovljenju Večere Gospodnje: «Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: ‘Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.’ Tako i čašu po večeri govoreći: ‘Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.’ Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.» Ovo obećanje je ponovio Pavao ovim riječima: «Čaša blagoslova koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.»

  1. Mijenjaju li se kruh i vino u pravo Kristovo tijelo i krv?

Ne, kao što se voda Krštenja ne promjenjuje u Kristovu krv i po sebi ne čisti grijehe, već je samo božanski znak i potvrda toga, tako i sveti kruh Večere Gospodnje ne postaje Kristovo tijelo, iako ga po naravi i upotrebi sakramenta nazivamo tijelom Kristovim.

  1. Zašto onda Krist naziva kruh svojim tijelom i čašu svojom krvlju ili novim savezom u njegovoj krvi, a Pavao koristi pojam zajedništva u Kristovom tijelu i krvi?

Krist ima jak razlog da tako govori. On nas želi naučiti ne samo to da kao što kruh i vino hrane naš privremeni život, tako i njegovo razapeto tijelo i prolivena krv istinski hrane naše duše za vječni život, već i više: on nas želi uvjeriti, vidljivim znakom i jamstvom, da mi kroz djelovanje Duha Svetog participiramo u njegovom istinskom tijelu i krvi, jednako sigurno kao što naša usta primaju te svete znakove Njemu na spomen. I sve njegove muke i smrt su stvarno naši kao da smo osobno trpjeli i dali zadovoljštinu za naše grijehe.

  1. Na koji način se Večera Gospodnja razlikuje od Mise?

Večera Gospodnja obznanjuje da su naši grijesi u potpunosti oprošteni radi jedinstvene žrtve Krista Isusa, koju je prinio na križu jednom za uvijek. Obznanjuje da nas Sveti Duh pripaja Kristu, koji je u svom stvarnom tijelu u nebu, s desnice Boga Oca gdje želi da ga štujemo. Misa podrazumijeva da živi i mrtvi nemaju oproštene grijehe kroz Kristovu muku ako svećenik danomice za njih ne žrtvuje Krista, jer je Krist tjelesno prisutan u formi kruha i vina, u kojima Ga trebao štovati.

  1. Tko treba pristupiti Stolu Gospodnjem?

Oni koji su nezadovoljni sa sobom zbog svojih grijeha, ali koji ipak vjeruju da su njihovi grijesi oprošteni i da je njihova preostala slabost pokrivena Kristovom mukom i smrću, te žele sve više osnaživati svoju vjeru i voditi bolji život. Nepokajani i licemjeri, jedu i piju vlastitu osudu.

  1. Mogu li Gospodinovoj Večeri pristupati oni koji pokazuju govorom i djelom da su nevjernici i bezbožnici?

Ne, jer to bi obeščastilo Božji savez i izazvalo Božji gnjev na cijelu zajednicu. Prema tome, u skladu s naukom Krista i njegovih apostola, kršćanska crkva je obvezatna isključiti takve osobe, koristeći ovlast ključeva kraljevstva, dok ne poboljšaju svoje živote.

  1. Što su «ključevi kraljevstva»?

Propovijedanje evanđelja i kršćanska disciplina. Ova dva sredstva, propovijedanje i disciplina, vjernicima otvaraju, a nevjernicima zatvaraju nebesko kraljevstvo.

  1. Kako evanđelje otvara i zatvara nebesko kraljevstvo?

U skladu s Kristovom zapovijedi: nebesko kraljevstvo je otvoreno obznanjivanjem i javnim naviještanjem vjernicima, pojedinačno i svima, da prihvaćaju evanđeosko obećanje u pravoj vjeri. Bog, zbog onog što je Krist učinio, istinski oprašta sve njihove grijehe. Nebesko kraljevstvo je međutim zatvoreno nevjernicima i licemjerima, a Božja srdžba i vječno prokletstvo ostaju na njima, sve dok se ne pokaju. Prema svjedočenju evanđelja Bog će suditi i jedne i druge u ovom i u dolazećem životu.

  1. Kako je nebesko kraljevstvo zatvoreno i otvoreno kršćanskom disciplinom?

U skladu s Kristovom zapovijedi: o onima koji, premda su nazvani kršćanima, ispovijedaju nekršćanska učenja ili žive nekršćanskim životom, a nakon ponovljene i bratske opomene da napuste svoje grijehe i slabosti, ne ostave svoje zablude ili grijehe, treba biti obaviještena crkva ili njezini službenici. Ne promijene li se na njihova upozorenja, njima se zabrani sudioništvo u Sakramentima Time su isključeni iz zajedništva Crkve, a sam Bog ih isključuje iz Kristova kraljevstva. Ako obećaju i pokažu stvarno poboljšanje, primaju se opet kao članovi Krista i njegove crkve.

  1. Budući da smo iskupljeni milošću iz naše bijede kroz Krista bez naših zasluga, zašto moramo činiti dobra djela?

Jer nas je Krist otkupio svojom krvlju, On nas obnavlja svojim Duhom kako bi bili Njemu sličniji i kako bismo svojim životima pokazivali zahvalnost Bogu za Njegovu dobrotu, te kako bi on bio proslavljen kroz nas. Činimo dobro kako bismo bili sigurni u našu vjeru po njezinim plodovima, i kako bi našim pobožnim ponašanjem, naši bližnji mogli biti zadobiveni za Krista.

  1. Mogu li biti spašeni oni koji se ne obrate Bogu od svojih nezahvalnih i nepokajničkih puteva?

Sigurno ne! Pismo nam govori: Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.

  1. Što je uključeno u istinsko pokajanje i obraćenje?

Dvije stvari. Umiranje starog čovjeka i rođenje novoga čovjeka.

  1. Što je umiranje starog čovjeka?

Istinsko pokajanje za grijehe, da ih sve više mrzimo i izbjegavamo.

  1. Što je uskrsenje novoga čovjeka?

Radost cijelim srcem u Bogu kroz Krista, i spremnost u ljubavi živjeti po volji Božjoj, te se vježbati u svim dobrim d i jelima.

  1. Koja su ta dobra dijela?

Samo ona koja proizlaze iz istinske vjere, sukladne s Božjim Zakonom, učinjene na njegovu slavu, a ne ona koja se temelje na našim mislima ili ljudskim odredbama.

  1. Što je Zakon Božji?

Bog je izgovorio sve ove Riječi:

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

Sjeti se da svetkuješ dan odmora. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana Gospodnji, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan sabat.

Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj.

Ne ubij!

Ne učini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je od bližnjega tvoga!

  1. Kako su ove zapovijedi podijeljene?

Na dvije ploče. Prva ima četiri zapovijedi i uči nas kakav treba biti naš odnos prema Bogu. Druga ima šest zapovijedi i uči nas što dugujemo svom bližnjem.

  1. Što zahtijeva Bog u prvoj zapovijedi?

Da ne ugrožavam svoje spasenje te izbjegavam i sklanjam se od svakog idolopoklonstva, magije, praznovjerja, zazivanje svetaca ili drugih stvorenja. Da iskreno priznajem jedinog istinskog Boga, uzdajem se samo u njega, samo od njega očekujem svaku dobru stvar, ponizno i strpljivo; da Ga volim, bojim ga se i cijelim svojim srcem poštujem. Dakle, da se radije odreknem svakoga stvorenja, nego da učinim i najmanju stvar protiv Njegove volje.

  1. Što je idolopoklonstvo?

Idolopoklonstvo je kada čovjek umjesto pravoga Boga, koji se objavio u svojoj Riječi, ili pokraj njega, nešto izmišlja ili ima, te se u to pouzdaje.

  1. Što zahtijeva Bog u drugoj zapovijedi?

Da ni na koji način ne činimo ikakvu sliku Boga niti ga štujemo na ikoji drugi način, nego samo kako nam je zapovijedio u svojoj Riječi.

  1. Zar onda ne bismo uopće smjeli činiti niti jednu sliku?

Bog ne može i ne smije biti prikazan na bilo koji način. Premda se stvorenja smiju slikati, Bog ipak zabranjuje činjenje ili posjedovanje takvih slika sa svrhom da ih se štuje ili kroz njih služit Bogu.

  1. Ali zar ne bi slike smjele biti dozvoljene u crkvama kao pomoć u poduci neukih?

Ne, ne smijemo biti mudriji od Boga koji ne želi da njegov i narod bude podučavan beživotnim idolima, već živim propovijedanjem njegove Riječi.

  1. Što zaht i jeva Bog u trećoj zapovijedi?

Da Božje ime ne omalovažavamo ili zloupotrebljavamo, ne samo proklinjanjem ili lažnom zakletvom, nego čak i nepotrebnom zakletvom; da Ga ne spominjemo nepotrebno, i da u tako strašnom grijehu ne sudjelujemo ni šutnjom, ni slušanjem. Ukratko, ime Božje izgovarajmo sa strahopoštovanjem i dubokim štovanjem iskreno svjedočeći za Njega, zazivajući Njegovu pomoć te svakom riječju i dijelom Njega veličamo.

  1. Zar je bogohuljenje zaklinjanjem i proklinjanjem božjeg imena tako ozbiljan grijeh da je Bog gnjevan na one koji ne pokušaju spriječiti i zabranili to, koliko je u njihovoj moći?

Da. Niti jedan grijeh nije veći, niti jedan grijeh ne čini Boga više gnjevnim nego obeščašćenje njegovog imena. Zbog toga je zapovijedio smrtnu kaznu za to.

  1. Smijemo li dati zakletvu na Božje ime na pobožan način?

Da, kada građanska vlast, ili neka druga potreba, zahtijeva da time našu vjerodostojnost i pravdu, Bogu na slavu i na dobrobit bližnjega, sačuvamo i unaprijedimo. Takva se zakletva temelji na Riječi Božjoj, a ispravno su je koristili vjerni kako u Starom, tako i u Novom Zavjetu.

  1. Smijemo li zaklinjati sa svecima ili drugim stvorenjima?

Ne, jer zakonita zakletva znači zazivati Boga, koji poznaje moje srce, kako bi svjedočio istini i kaznio me ako se krivo zaklinjem. Niti jedno stvorenje nije vrijedno takvog poštovanja.

  1. Što zahtjeva Bog u četvrtoj zapovijedi?

Prvo, da održava evanđeosko poslanstvo i obrazovanje, te da ja, pogotovo na dan odmora, redovito idem na Bogoštovlje čuti što Riječ Božja uči, učestvovati u sakramentima, javno se moliti Bogu te donositi kršćanske darove za siromašne. Drugo, da cijeloga mog života bježim od zlih putova, dopuštam Gospodinu da djeluje u meni kroz Duha Svetoga, te tako već u ovom životu započinjem vječni Šabat.

  1. Što zahtijeva Bog u petoj zapovijedi?

Da poštujem, volim i budem odan ocu i majci te svima onima koji imaju autoritet nad – mnom. Da budem poslušan i podložen svim njihovim brižnim naputcima i stegama; da sam strpljiv prema njihovim pogrješkama – jer je kroz njih Bog izabrao upravljati mnome.

  1. Što zahtjieva Bog u šestoj zapovijedi?

Ne trebam vrijeđati, mrziti, povrijediti ili ubiti bližnjega svojim mislima, riječima, ili gestama, i još manje dijelom, bilo osobno ili preko drugoga, niti povrijediti ili namjerno ugrožavati sebe te trebam odbaciti svaku želju za osvetom. Stoga je vlast naoružana da spriječi umorstva.

  1. Zar se ova zapovijed odnosi isključivo na ubojstvo?

Zabranjujući ubojstvo, Bog nas uči da on mrzi korijen ubojstva; zavist, mržnju, srdžbu i osvetu. U Božjim očima to je sve ubojstvo.

  1. Zar je dovoljno da ne ubijemo svojeg bližnjega?

Ne. Odbacujući zavist, mržnju i srdžbu Bog nam govori da volimo svoje bližnje kao sebe, da budemo strpljivi, mirni, blagi, milosrdni, prijateljski prema njima, da ih štitimo od ozljeda koliko možemo te da činimo dobro čak i svojim neprijateljima.

  1. Što je Božja volja za nas u sedmoj zapovijedi?

Bog osuđuje svaku nečistoću. Trebali bismo to stoga u cijelosti mrziti, te u braku ili kao samci, živjeti pristojnim i čestitim životima.

  1. Zar Bog, u ovoj zapovijedi, zabranjuje isključivo takve skandalozne grijehe kao što je preljub?

Mi smo hramovi Svetog Duha, tijelo i duša, te Bog želi oboje da bude održavano čistim i svetim. To je razlog zašto zabranjuje sve što potiče spolnu nečistoću, bila ona djelovanje, pogledi, misli ili požuda.

  1. Što Bog zabranjuje u osmoj zapovijedi?

On zabranjuje ne samo otvorenu krađu i pljačku, kažnjive i po svetom zakonu, već krađom smatra sva zlodjela i zamisli kojima želimo prisvojiti sebi što pripada bližnjemu, bilo silom, bilo pod krinkom pravde, kao što su: lažno mjerenje težina, veličina ili količina, loša roba, krivotvorenje novca, pretjerane kamate ili bilo koji drugi načini koje je Bog zabranio. Osim toga, on zabranjuje svaku pohlepu, te zloupotrebu i rasipanje njegovih darova.

  1. Što Bog zahtijeva u ovoj zapovijedi?

Da činim štogod mogu za dobro svojeg bližnjega, da tretiram druge kao što bi želio da oni tretiraju mene, te požrtvovno radim kako bi mogao pomoći potrebitima.

  1. Što zaht i jeva Bog u devetoj zapovijedi?

Božja volja je da nikada ne dajem lažno svjedočanstvo protiv ikoga, ne izokrećem ičije riječi, niti ogovaram ili klevećem, niti ikoga okrivim bez saslušanja ili bez pravednog razloga. Trebam izbjegavati, pod prijetnjom Božjega gnjeva, laž i prijevaru svake vrste kao dijela samoga Sotone. U sudskim i drugim pravnim poslovima trebam voljeti istinu, govoriti je iskreno te je otvoreno priznavati. Trebam činiti što mogu kako bi štitio i promicao dobar ugled svog bližnjeg.

  1. Što zapovijeda Bog u desetoj zapovijedi?

Da nikada ni najmanja želja ili pomisao se ne budi u našim srcima suprotna ikojoj Božjoj zapovijedi, već cijelim svojim srcem trebamo uvijek mrziti grijeh te naći zadovoljstvo i radost u svakoj pravednosti.

  1. Ali mogu li oni koji su obraćeni Bogu savršeno održavati ove zapovijedi?

Ne, jer u ovome životu čak i najsvetiji znaju samo za mali početak poslušnosti. Ipak, s cijelom ozbiljnošću svrhe, oni počinju živjeti u skladu sa svim, a ne samo nekim Božjim zapovijedima.

  1. Nitko u ovom životu ne može savršeno održavati deset zapovijedi. Zašto Bog želi da budu tako strogo navještane?

Prvo, da cijeloga života sve više spoznajemo svoju grješnost i stoga većom čežnjom želimo oproštenje grijeha i pravednost u Kristu. Drugo, da se ustrajno i marljivo molimo Bogu za milost Duha Svetoga, da se što više obnavljamo na sliku Božju, dok ne postignemo cilj punoga savršenstva nakon ovoga života.

  1. Zašto kršćani mole?

Zato što je molitva najvažniji dio zahvalnosti koju Bog zahtijeva od nas. Zato što Bog daje svoju milost i Svetog Duha isključivo onima koji ustrajno mole, tražeći od Boga te darove i zahvaljujući mu za njih.

  1. Što sadržava molitva koja je Bogu ugodna i koju usliša?

Prvo, trebamo moliti iz srca, i nikome drugome nego jednom istinskom Bogu, koji se objavio u svojoj Riječi, tražeći sve što nam je zapovijedio iskati od Njega. Drugo, moramo spoznati svoju potrebu i bijedu te se poniziti u prisutnosti njegovog veličanstva. Treće, moramo biti potpuno sigurni da će, unatoč naše nedostojnosti, Bog sigurno slušati našu molitvu zbog Krista našeg Gospodina, kako je obećao u svojoj Riječi.

  1. Što je Bog zapovjedio da molimo?

Za sve što trebamo, duhovno i fizički, te što je obuhvaćeno u molitvi koju je izrekao Krist naš Gospodin.

  1. Koja je ta molitva?

Oče naš, koji jesi na nebesima,
Sveti se ime tvoje,
Dođi kraljevstvo tvoje,
Budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim.
Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga,
Jer tvoje je Kraljevstvo i sila i slava zauvijek! Amen.

  1. Zašto nam je Krist zapovijedio da Boga nazivamo «Oče naš»?

Na početku molitve Krist želi probuditi u nama djetinje poštovanje i povjerenje prema Bogu, što treba biti motivacija naše molitve, jer nam je Bog postao kroz Krista naš Otac, i što od njega vjerom tražimo još manje će, nego naši zemaljski očevi, odbiti dati, ono što je potrebno za život.

  1. Zašto se dodaje «na nebesima»?

Da ne mislimo o Božjem nebeskom veličanstvu kao nečemu zemaljskom, te da očekujemo sve što trebamo za tijelo i dušu od njegove svemoguće moći.

  1. Što prva molba znači?

«Sveti se ime tvoje» znači: pomozi nam da te istinski spoznamo, da te blagoslivljamo, štujemo i slavimo za sva tvoja d i jela i sve što isijava iz njih: tvoja svemoguća moć, mudrost, dobrota, pravednost, milost i istina. Tako vodi naš cijeli život, naše misli, govor i d i jela, da tvoje ime nikada neće biti huljeno zbog nas, nego uvijek poštivano i slavljeno.

  1. Što druga molba znači?

«Dođi kraljevstvo tvoj» znači: upravljaj nama svojom Riječju i Duhom na taj način da sve više budemo Bogu podložni. Održavaj svoju Crkvu snažnom, te pomozi da raste. Uništi vražja d i jela, svaku silu koja je protiv tebe i svaku urotu protiv tvoje Riječi. Čini to dok tvoje kraljevstvo bude dovršeno i savršeno te u kojem ćeš Ti biti sve u svemu.

  1. Što znači treća molba?

«Neka bude tvoja volja, kako na nebu, tako i na zemlji» znači: pomozi nama i svim ljudima da odbacujemo svoje vlastite želje i održavamo tvoju volju koja je jedina dobra, bez negodovanja svatko da izvršava svoju službu i zvanje spremno i vjerno, kao anđeli na nebu.

  1. Što četvrta molba znači?

«Kruh naš svagdanji daj nam danas» znači: skrbi za sve naše tjelesne potrebe, kako bismo spoznali da si ti jedini izvor svega dobroga, te da nam niti naš rad ni brige, niti tvoji darovi ne mogu činiti ikoje dobro bez tvojeg blagoslova. Pomozi nam da odustanemo od oslanjanja na prolazno stvorenje te da stavimo povjerenje samo u tebe.

  1. Što peta molba znači?

«Otpusti nam duge naše, kao što mi otpuštamo dužnicima svojim» znači: zbog Kristove krvi, ne drži protiv nas, jadnih grješnika, grijehe koje činimo ili zlo koje je prilijepljeno za nas. Oprosti nama kao što smo u cijelosti odlučni, kao dokaz tvoje milosti u nama, da opraštamo svojim bližnjima.

  1. Što šesta molba znači?

«Ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi iz Zloga!» znači: budući da smo toliko po sebi slabi da se ni trena ne bismo održali te budući da nas naši zakleti neprijatelji, sotona, svijet, i naše tijelo ne prestaju napadati. Gospodine, udostoji nas se sačuvati i jačati silom svojega Svetog Duha, kako ne bismo potonuli poraženi u ovoj duhovnoj borbi, nego da bismo se mogli čvrsto oduprijeti do konačne pobijede.

  1. Što tvoj zaključak u ovoj molitvi znači?

«Jer tvoje je kraljevstvo, i sila i slava zauvijek» znači: učinili smo sve ove zahtjeve prema tebi jer, kao naš moćni Kralj, ne samo da to želiš, već si sposoban dati sve što je dobro. Zato što bi tvoje sveto ime, a ne mi, trebalo primiti svaku slavu, zauvijek.

  1. Što riječ «Amen» izražava?

«Amen» znači: sigurno je tako. Čak je sigurnije da Bog sluša našu molitvu, nego da istinski želimo ono za što molimo

468